Sveobuhvatni vodič kroz inulin: prebiotik izrazite koristi u sportskoj i kliničkoj prehrani.

U suvremenom pristupu sportskoj prehrani, optimizacija probavnog sustava je izrazito važna za bolju apsorpciju hranjivih tvari, optimalan oporavak nakon treninga i održavanje funkcionalnog imuniteta organizma. Probavni trakt se više ne promatra samo kao cijev za prolazak hrane, već kao složen i dinamičan sustav u kojem međudjelovanje imaju različiti metabolički, imunološki i živčani procesi. U tom kontekstu, inulin je u posljednjih 10-15 godina izrazito dobio na važnosti.

Radi se o prirodnom ugljikohidratu iz skupine tzv. fruktana, koji u tijelu djeluje kao topivo dijetalno vlakno. U prirodi se nalazi u nizu biljaka kojima služi kao rezervni oblik energije. Biljke najbogatije njime su korijen cikorije, jeruzalemska artičoka (poznata i kao čičoka), šparoge, banane i korijen maslačka. Specifična struktura ga čini otpornim na kiselinu u želucu i probavne enzime u tankom crijevu, zbog čega stiže do debelog crijeva praktički netaknut. U debelom crijevu djeluje kao prebiotik, odnosno postaje hrana za probiotike (tj. “dobre” ili korisne crijevne bakterije), time izravno podupire mikrobiom crijevnog ambijenta.

Utjecaj inulina na opće zdravlje i njegova primjena vrlo su široki i znanstveno višestruko istraženi i utemeljeni. Crijevne bakterije razgrađuju (fermentiraju) inulin bez prisutnosti kisika i iz njega proizvode tzv. kratkolančane masne kiseline. Ove kiseline imaju ulogu u očuvanju crijevne barijere i regulaciji crijevnog imuniteta. Nadalje, kratkolančane masne kiseline djeluju u kontroli tjelesne težine, regulaciji šećera u krvi te poboljšanju osjetljivosti na inzulin, što inulin čini korisnim ne samo u sportu, već i potencijalno izrazito korisnim u kliničkoj prehrani.

Dodatno, inulin indirektno djelovanje u crijevima ima i na apsorpciju minerala. Djelovanjem na pH vrijednost u crijevima inulin poboljšava uvjete za apsorpciju minerala kalcija i magnezija, što izravno pridonosi očuvanju gustoće kostiju.

U nastavku članka obradit ćemo detaljno najvažnije karakteristike, pojedinačna djelovanja, način unosa i potencijalne nuspojave djelovanja inulina.

1. Što je inulin i kako se razlikuje od ostalih vlakana?

Kemijski gledano, inulin je dugački lanac ugljikohidrata (polisaharid) koji se sastoji od niza pojedinačnih molekula fruktoze i jedne molekule glukoze. Važna karakteristika inulina je stupanj polimerizacije, odnosno duljina lanca molekule, točan broj jedinica fruktoze u lancu. Ovisno o duljini lanca, inulin se u prirodi i potom u industrijskoj proizvodnji dijeli u nekoliko vrsta. Pojedine vrste inulina se razlikuju prema fizikalnim svojstvima poput topljivosti u vodi, gustoće i razini slatkoće.

1.1 Koja je razlika između inulina i oligofruktoze

Oligofruktoza (poznata i kao fruktooligosaharid ili FOS) je inulin kratkog lanca koji sadrži samo 2 do 10 fruktoznih jedinica. Zbog kraćeg lanca brzo se otapa, ima slatkast okus i u crijevima je bakterije brzo fermentiraju, što kod osjetljivih ljudi može potaknuti brže stvaranje plinova. S druge strane, inulin dugog lanca sadrži od 10 do 60 jedinica fruktoze, relativno je manje topljiv u vodi, ima znatno manje sladak okus, bakterije ga u crijevima sporije fermentiraju, lakše se probavno podnosi i ima dublja i izraženija metabolička svojstva na organizam.

1.2. Koja je razlika prebiotika i probiotika?

Kako bismo u potpunosti razumjeli dugolančani inulin, važno je naglasiti da je on prebiotik, a ne probiotik. Probiotici su živi mikroorganizmi (korisne bakterije) koje se prirodno nalaze u crijevima, a možemo ih i unositi hranom. Prebiotici, poput inulina, su neprobavljiva vlakna koja služe kao hrana za rast i aktivnost bakterija probiotika. U svakodnevnom govoru i na deklaracijama proizvoda, navod “vlakno korijena cikorije“, a često i navod „sadrži prebiotik“, se koriste kao izravan sinonim za inulin, budući da je cikorija najčešći prirodni izvor iz kojeg se ovo vlakno izolira, a inulin najčešće korišteni prebiotik.

1.3. Koja je razlika inulina i psyllium husk vlakana?

Jedno od tipičnih pitanja na tržištu dodataka prehrani je razlika između inulina i psilijuma (indijskog trputca). Iako su i jedan i drugi prehrambeno vlakno i kao takvi korisni za probavu, riječ je o potpuno različitim tvarima s različitim mehanizmima djelovanja. Inulin je prebiotik kojeg u crijevima razgrađuju već spomenute bakterije probiotici, dok je psilijum mehaničko vlakno koje se ne fermentira (ili se fermentira minimalno). Psilijum u crijevima u dodiru s tekućinom značajno nabubri i stvara gustu sluz ili gel, djelujući poput spužve koja upija vodu fizički povećava volumen stolice. Psilijum rijetko uzrokuje plinove, odlično se podnosi i zlatni je standard za brzo rješavanje zatvora ili ublažavanje simptoma iritabilnog crijeva (IBS).

Nasuprot tome, inulin je potpuno topljiv u vodi i bakterije ga u potpunosti fermentiraju, stvarajući plinove i korisne kratkolančane masne kiseline. Dakle, psilijum ponajviše djeluje mehanički i rješava tegobe sa zatvorom stolice, dok se inulin primarno koristi za obnovu crijevne mikroflore, utjecaj na imunitet i metabolizam hranjivih tvari, te bolju apsorpciju minerala. Inulin također može djelovati i laksativno u većim dozama, ali mu je laksativno djelovanje značajno slabije od psilijuma i potpuno je sporedna svrha upotrebe inulina kao takvog.

2. Od cikorije do shake-a: koje je podrijetlo inulina i uloga u prehrambenoj industriji?

Inulin se nalazi u preko 36.000 biljnih vrsta širom svijeta, ali glavni i tehnološki najisplativiji izvor u prehrambenoj industriji je korijen cikorije (Cichorium intybus). Korijen cikorije u svježem stanju sadrži oko 20%, a u suhoj tvari čak 80% dugolančanog inulina. Osim cikorije, u industrijske se svrhe inulin se može izolirati i iz drugih prirodnih izvora kao što su jeruzalemska artičoka (čičoka) i agava, dok ga u manjim količinama redovito unosimo kroz svakodnevne namirnice poput češnjaka, luka, poriluka, šparoga i banana.

Proces dobivanja čistog inulina u prahu iz korijena cikorije je blag i relativno jednostavan. Usitnjeni korijen cikorije se kuha u vodi, filtrira od bjelančevina i minerala, te na kraju suši. Rezultat je fini, puderasti, mikrokristalični bijeli prah.

2.1. Koja je upotreba inulina u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji?

U modernoj prehrambenoj, farmaceutskoj i industriji dodataka prehrani inulin se široko koristi zbog svestranih tehnoloških i funkcionalnih svojstava. U smislu tehnoloških svojstava kao vezivo i nadopuna za volumen koristi se u svim granama industrije od konditorske i pekarske industrije, preko proizvodnje svih vrsta kapsula, tableta, praškastih granulacija, pa sve do proizvodnje smjesa u građevinarstvu. U prehrambenoj i industriji dodataka prehrani je najzanimljivija njegova upotreba kao funkcionalnog agensa. Budući da gram inulina sadrži samo oko 1,5-2 kcal (u usporedbi s 9 kcal koliko sadrži gram masti), upotreba inulina omogućuje proizvodnju manje kaloričnih proizvoda bez gubitka teksture, gustoće i okusa. Uloga inulina u proizvodnji hrane izravno ovisi o duljini lanca inulina (stupnju polimerizacije):

• Učinak zamjene za masti: inulin dugog lanca u kontaktu s vodom stvara blagi stabilni kremasti gel koji oponaša gustoću, mazivost i teksturu masnoća. Zbog toga se koristi kao zamjena za masti u mliječnim proizvodima smanjene masnoće, namazima, margarinima, ali i u mesnoj industriji (u proizvodnji kobasica i mljevenog mesa).
• Učinak zamjene za šećer: inulin kratkog lanca (oligofruktoza) vrlo je topljiv i po naravi sladak (oko trećine slatkoće kuhinjskog bijelog šećera). Koristi se kao niskokalorični volumenski agens u proizvodima sa smanjenim udjelom šećera u pekarstvu, konditorskoj industriji i proizvodnji npr. proteinskih pločica.
• Vezivanje vlage i stabilizacija: u proizvodnji praškastih proteinskih proizvoda djeluje kao stabilizator koji povećava viskoznost, te sprječava razdvajanje faza i stvaranje taloga kod izrade shake-a. U proteinskim pločicama smanjuje tvrdoću i poboljšava teksturu. U dodatku inulin omogućava proizvođačima navode na deklaracijama “izvor vlakana” ili “visok udio vlakana”, obzirom da se u naravi radi o prehrambenom vlaknu.

3. Kako crijeva probavljaju inulin

Iako se radi o ugljikohidratu, probava inulina se značajno razlikuje od probave standardnih ugljikohidrata poput glukoze ili različitih varijanti škroba. Inulin u potpunosti zaobilazi uobičajenu enzimsku razgradnju u gornjem dijelu probavnog sustava. Slina, želučana kiselina, te enzimi tankog crijeva (poput amilaza, alfa-glukozidaza, saharaza ili laktaza) nemaju sposobnost kidanja veza između molekula fruktoze inulinu. Inulin se stoga ne može rastaviti na molekule fruktoze koje bi se apsorbirale u krvotok, nego do debelog crijeva dolazi praktički netaknut.

3.1 Kako inulin djeluje na brzinu probave hrane?

Tijekom prolaska kroz tanko crijevo, inulin kao topivo vlakno na sebe veže vodu i stvara specifičan viskozni, gelozni sadržaj skupa s ostalom hranom. Prisutnost inulina u sadržaju hrane u želucu i tankom crijevu mehanički usporava protok hrane. Uslijed fizikalnog usporavanja protoka hrane, sporija je ukupna apsorpcija ugljikohidrata iz obroka, čime se učinkovito sprječavaju nagli skokovi šećera u krvi, a istodobno se produžuje trajanje osjećaja sitosti nakon jela.

3.2 Gdje se inulin probavlja u crijevima?

Prava probava (fermentacija) inulina odvija se isključivo u debelom crijevu djelovanjem bakterija u uvjetima bez prisutnosti kisika. Ovdje inulin postaje hrana za korisne crijevne bakterije, prvenstveno one iz rodova Bifidobacterium i Lactobacillus. Ove bakterije posjeduju enzim, poznat kao beta-fruktofuranozidaza, pomoću kojeg kidaju veze između molekula fruktoze u inulinu i koriste ga kao primarni izvor energije za svoj rast i razmnožavanje.

3.3. Što su SCFA i koja im je uloga?

Glavni nusproizvodi bakterijske fermentacije inulina su plinovi (vodik, ugljični dioksid i metan), te za ljudski organizam izrazito važne kratkolančane masne kiseline (SCFA). SCFA dominantno čine octena (acetat), propionska (propionat) i maslačna kiselina (butirat).

Brzina razgradnje ponovo ovisi o stupnju polimerizacije (duljini lanca) inulina. Inulin kratkog lanca (FOS) fermentira se brzo i već u početnom dijelu debelog crijeva, što zbog oslobađanja plinova može izazvati nadutost i vjetrove, ovisno o individualnoj osjetljivosti probavnog sustava. Inulin dugog lanca se fermentira sporije i postupnije, a fermentacija se odvija cijelom duljinom debelog crijeva, što potencijalno izaziva manji osjećaj nadutosti i vjetrova.

Novonastale kratkolančane masne kiseline imaju cijeli niz funkcija u metabolizmu. Butirat služi kao primarni izvor energije za stanice crijevnog epitela (kolonocite), obnavlja crijevnu sluznicu i ima ulogu u izgradnji imunološke barijere. Propionat apsorpcijom do jetre usporava sintezu kolesterola, dok acetat biva iskorišten u perifernim tkivima i mišićima. Istodobno, proizvodnja ovih kiselina snižava pH vrijednost u prostoru debelog crijeva, što stvara kiseli medij koji prirodno suzbija rast patogenih mikroorganizama i povećava topljivost, te apsorpciju različitih minerala kroz crijevnu stijenku.

4. Koji je utjecaj inulina na crijevne bakterije i crijevnu barijeru?

Glavni utjecaj inulina na ljudsko zdravlje proizlazi iz njegove uloge djelovanja na crijevni mikrobiom (bakterije u crijevima) kao prebiotik. Unosom inulina u probavni sustav ostvaruje se tzv. bifidogeni učinak – selektivno i ciljano poticanje rasta i razmnožavanja bakterija iz rodova Bifidobacterium i Lactobacillus. Povećanje broja ovih „dobrih“ bakterija i popratno snižavanje pH vrijednosti u debelom crijevu stvara nepovoljan okoliš za razvoj štetnih bakterija. Znanstvena istraživanja potvrđuju da inulin uspješno suzbija rast štetnih bakterija, poput vrsta iz roda Clostridium, čime se izravno poboljšava funkcija debelog crijeva.

4.1 Kako inulin utječe na crijevne epitelne stanice i integritet crijevne barijere?

Zdrav i uravnotežen mikrobiom u debelom crijevu ključan je faktor za očuvanje integriteta crijevne stijenke i prevenciju takozvanog sindroma “propusnosti” crijeva (leaky gut syndrome). Crijevna barijera predstavlja složenu mehaničku i imunološku stijenku koja mora osigurati selektivnu propusnost za vodu i hranjive tvari, dok istodobno mora spriječiti da različite štetne tvari i bakterije ne prolaze u krvotok. Inulin ima ulogu u održavanju ove barijere putem nekoliko mehanizama:

• Energetska potpora stanica crijevne stijenke (butirat): tijekom fermentacije inulina, dio bakterija (poput vrste Ruminococcus bromii) izravno proizvodi acetate i laktate, koji potom služe kao hrana za specifične bakterije koje proizvode butirat, poput vrste Anaerostipes hadrus. Maslačna kiselina (butirat) je najvažniji i primarni izvor energije za stanice crijevne stijenke (enterocite) i stanice crijevnog epitela (kolonocite). Osiguravanjem adekvatne količine butirata, inulin izravno potiče stanični metabolizam, ubrzava fiziološku diobu i regeneraciju crijevne stijenke, te sprječava atrofiju crijevnih resica.
• Sinteza čvrstih spojeva između stanica: znanstvene studije ukazuju da SCFA metaboliti inulina izravno stimuliraju sintezu ključnih proteina za izgradnju čvrstih mehaničkih spojeva (tight junctions) između susjednih crijevnih stanica. Povećanjem koncentracije bjelančevina kao što su okludin, klaudin-1 i klaudin-2, inulin u principu brtvi prostore između stanica crijevnog epitela. Time se eliminira sindrom povećane crijevne propusnosti (tzv. leaky gut syndrome), čime se smanjuje dotok štetnih tvari i upalnih agensa u krvotok.
• Poticanje lučenja zaštitnog sloja sluzi (Mucin-2): inulin stimulira stanice u crijevnoj stijenki na pojačanu sintezu i lučenje sluzi mucin-2. Mucin-2 je protein koji u dodiru s vodom formira gusti, kontinuirani, viskozni sloj sluzi preko cijele površine crijevne stijenke. Ovaj sluzavi sloj predstavlja prvu mehaničku liniju obrane koja sprječava izravan kontakt i sidrenje bakterija iz crijeva na stanice crijevne stijenke.
• Poticanje proizvodnje imunoglobulina A (IgA): dokazano je da prehrana obogaćena inulinom potiče imunološke stanice u crijevima na pojačanu sintezu i lučenje imunoglobulina A (IgA) u crijevnu šupljinu. IgA je temelj crijevne lokalne imunološke obrane. IgA je protutijelo u ljudskom probavnom sustavu koje specifično prepoznaje, veže i neutralizira viruse, bakterije i toksine, onemogućujući njihovo spajanje sa crijevnom sluznicom i proboj dalje u organizam.

4.2. Kako inulin djeluje na upalne bolesti crijeva?

Unatoč prethodno navedenim svojstvima, važno je istaknuti da primjena inulina kod osoba koje boluju od specifičnih funkcionalnih i upalnih poremećaja probavnog sustava zahtijeva oprez. Osobe sa sindromom iritabilnog crijeva (IBS) imaju preosjetljivost živčanih završetaka u crijevnoj stijenki. Inulin pripada skupini ugljikohidrata koje bakterije u crijevima fermentiraju i pritom oslobađaju plinove (FODMAP skupina ugljikohidrata). Oslobođeni plinovi rastežu osjetljive stijenke crijeva i time stimuliraju iritabilne živčane završetke. Stimulacija rastezanjem crijeva kod osoba s IBS-om izaziva jake trbušne bolove, bolne grčeve, te epizode proljeva ili zatvora, zbog čega se u akutnoj fazi ove bolesti inulin kao i ostali ugljikohidrati ove skupine strogo izbjegavaju.

Slično pravilo opreza vrijedi i za tzv. upalne bolesti crijeva (IBD), koje obuhvaćaju ulcerozni kolitis i Crohnovu bolest. Iako mikrobni metaboliti inulina (poput butirata) dugoročno imaju snažan protuupalni učinak, u akutnim fazama i fazama jakog upalnog relapsa ovih bolesti, nakupljanje plinova i nefermentiranih vlakana može pojačati probavnu neugodu i dodatno opteretiti oštećenu sluznicu. Stoga se osobama s IBS-om i IBD-om savjetuje izbjegavanje inulina u fazama aktivnih simptoma, dok se njegova ugradnja u prehranu provodi isključivo u fazama potpune remisije (mirovanja bolesti), i to pod nadzorom nutricionista ili liječnika.

5. Kako inulin djeluje na opći imunitet, mozak, san i raspoloženje?

Oko 70% svih stanica imunološkog sustava je smješteno u probavnom sustavu, unutar struktura poznatog kao GALT (crijevima pridružen limfni sustav). Kratkolančane masne kiseline (SCFA), nastale bakterijskom fermentacijom inulina, djeluju kao signalne molekule koje stimuliraju specifične receptore na stanicama imunološkog sustava. Ovim djelovanjem se potiče dijeljenje T-stanica i stimulira izlučivanje protuupalnog citokina – interleukina-10 (IL-10), dok se istovremeno suzbija pretjerana proizvodnja proupalnih citokina (poput TNF-alfa i interleukina-6).

5.1 Ima li djelovanje na mozak?

Osim izravnog utjecaja na imunološke stanice, inulin ostvaruje izravno djelovanje i na središnji živčani sustav i kognitivne funkcije putem sustava komunikacije crijevni mikrobiom-crijeva-mozak. Metaboliti fermentacije inulina prelaze u krvotok i izravno stimuliraju završetke živca vagusa koji je opsežno prisutan u sustavu crijeva. Stimulacija vagusa vodi izravno do djelovanja na središnji živčani sustav u smislu aktivacije takozvanog parasimpatičkog autonomnog živčanog sustava. Klinička istraživanja pokazuju da redoviti unos inulina može značajno ublažiti negativne promjene raspoloženja uzrokovane stresom i smanjiti percipiranu razinu anksioznosti.

Ovaj pozitivan učinak na stabilnost raspoloženja usko je povezan i sa sposobnošću inulina da regulira razinu glukoze u krvi. Održavanje stabilne razine glukoze u krvi sprječava nagle padove i skokove glukoze u krvi. Oscilacija razine glukoze u krvi u svakodnevnom životu inače provocira osjećaj tjeskobe, kroničnog umora, mentalne iscrpljenosti i iznenadne razdražljivosti.

5.2. Ima li inulin učinak na san?

Zdrav crijevni mikrookoliš ima utjecaj na regulaciju osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, što pridonosi smanjenju večernjeg lučenja kortizola (hormona stresa), te optimizira cjelokupnu arhitekturu i dubinu sna. Proces bakterijske fermentacije inulina u debelom crijevu stvara blago kiseliji medij koji dramatično povećava apsorpciju esencijalnih minerala, uključujući magnezij. Povećana apsorpcija magnezija kroz crijevnu stijenku izravno umiruje živčani sustav, smanjuje napetost mišića, skraćuje vrijeme utonuća u san i poboljšava kvalitetu sna.

6. Koja je uloga inulina u regulaciji metabolizma, kontroli šećera u krvi i inzulinske osjetljivosti?

Budući da ljudski probavni enzimi ne mogu razgraditi specifične kemijske veze između molekula fruktoze u inulinu, inulin ima glikemijski indeks nula i njegova konzumacija ne izaziva nagle skokove inzulina. Kako je prethodno rečeno, inulin unesen u sastavu obroka u želucu i tankom crijevu veže vodu i formira specifičan viskozni sadržaj koji fizički usporava kretanje hrane i apsorpciju hranjivih tvari, uključujući i glukoze. Sporija apsorpcija glukoze sprječava nagli skok i pad šećera u krvi nakon obroka, osiguravajući stanicama postupan i dugotrajno dotok energije tijekom dana.

6.1 Je li inulin isto što i inzulin?

Inulin apsolutno nije isto što i inzulin. Inulin je prehrambeno vlakno iz korijena cikorije, dok je inzulin evolucijski temeljni hormon u tijelu čovjeka i gotovo svih životinja i uključen u cijeli niz metaboličkih uloga povezanih s probavom hrane, obrtajem hranjivih tvari u organizmu i proizvodnjom energije. Jedno slovo „z“ razlikuje ove dvije riječi, a pritom čini astronomski veliku razliku između dvije tvari koje ove dvije riječi označavaju.

6.2 Kako inulin djeluje na inzulinsku osjetljivost?

Na staničnoj razini se odvija poboljšanje inzulinske osjetljivosti posredovano kratkolančanim masnim kiselinama (SCFA). Kada korisne bakterije razgrade inulin, nastali propionat i butirat djeluju kao signalne molekule koje stimuliraju specifične receptore na crijevnim tzv. L-stanicama. Ova stimulacija pokreće pojačano oslobađanje ključnih hormona sitosti i metaboličkih regulatora, prvenstveno glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) i peptida YY (PYY). Izlučeni GLP-1 izravno poboljšava funkciju beta-stanica gušterače, optimizira sekreciju inzulina, te povećava osjetljivost perifernih tkiva na djelovanje inzulina.

6.3 Kako inulin djeluje na sintezu glukoze i glikogena?

Uz hormonalnu regulaciju, metaboliti inulina unutar jetrenog i mišićnog tkiva aktiviraju tzv. AMPK put (AMP-aktiviranu proteinsku kinazu). Aktivacija ovog puta u jetri izravno usporava procese glukoneogeneze (stvaranje glukoze iz neugljikohidratnih izvora), čime se smanjuje otpuštanje glukoze iz jetre u krvotok, osobito tijekom sna.

U skeletnim mišićima aktivacija AMPK signalnog puta potiče premještanje i ugradnju GLUT4 transportnih proteina na površinu mišićnih stanica, što omogućuje povećano preuzimanje glukoze iz krvi u mišiće, te olakšava sintezu glikogenskih zaliha nakon fizičkog napora. Kliničke studije jasno pokazuju da redovito uzimanje inulina smanjuje razinu glukoze u krvi natašte, smanjuje razinu glikoziliranog hemoglobina (HbA1c), te popravlja inzulinsku osjetljivost. Ovi klinički efekti inulina su potencijalno izrazito korisni za osobe s dijagnosticiranim dijabetesom tipa 2, predijabetesom i inzulinskom rezistencijom.

7. Kako inulin djeluje na masnoće, bubrege i zaštitu kostiju?

Djelovanje inulina na ljudski organizam obuhvaća također i aspekte regulacije lipidnog (masnog) profila u krvi, djelovanje na mokraćni sustav, te dugoročnu optimizaciju koštane gustoće.

7.1. Kako inulin djeluje na masnoće u krvi?

Kada je riječ o masnoćama u krvi, istraživanja potvrđuju da unos inulina (osobito u dozama iznad 10 g dnevno) može pridonijeti smanjenju LDL (“lošeg”) kolesterola i ukupnih triglicerida. Njegov se mehanizam djelovanja prvenstveno oslanja na SCFA propionat. Propionat iz crijeva krvotokom odlazi u jetru, gdje izravno usporava aktivnost enzima odgovornih za sintezu kolesterola i masnih kiselina (lipogenezu). Uz usporavanje stvaranja novih masti u jetri, metaboliti inulina aktiviraju signalne puteve (poput AMPK) koji potiču oksidaciju, odnosno sagorijevanje masnoća. Sagorijevanje masnoća je prema studijama pogotovo zanimljivo u kontekstu visceralnog (unutarnjeg) masnog tkiva koje okružuje abdominalne organe.

7.2 Kako inulin djeluje na bubrege?

Kod bolesnika s narušenom funkcijom bubrega (kronična bubrežna bolest) u crijevima se razvija poremećaj crijevnog mikrobioma, što omogućuje štetnim bakterijama pojačanu razgradnju bjelančevina i nakupljanje toksičnih spojeva, tzv. uremotoksina. Uremotoksini prodiru u krvotok, izazivajući upalu krvožilnog sustava i dodatno oštećenje bubrežnog tkiva.

Unosom inulina i posljedičnom obnovom i dijeljenjem zdravih bakterija u crijevima, metabolizam se preusmjerava s razgradnje proteina, što je bila uloga štetnih bakterija, na fermentaciju vlakana. Na ovaj način se izravno blokira sinteza uremotoksina unutar crijeva, što rezultira značajnim padom njihove koncentracije u krvi. Također, inulin aktivno regulira metabolizam dušika u tijelu. Inulin učinkovito smanjuje razinu mokraćne kiseline u krvi tako što potiče njezinu ubrzanu mikrobnu razgradnju i eliminaciju kroz debelo crijevo, čime se direktno rasterećuju bubrezi.

7.3 Kako inulin djeluje na kosti?

Inulin u crijevima promjenom pH (stupnja kiselosti) povećava bioraspoloživost i apsorpciju esencijalnih minerala, prvenstveno kalcija i magnezija. Kada bakterije fermentiraju inulin, obilna proizvodnja organskih kiselina dovodi do porasta kiselosti crijevnog okoliša (pH vrijednost u crijevima se snižava). U kiselom mediju debelog crijeva minerali se lakše otapaju i u potpunosti ioniziraju u slobodne oblike, što omogućuje njihovu znatno učinkovitiju apsorpciju kroz crijevnu stijenku.

Nadalje, butirat u crijevima direktno povećava broj ključnih receptora za apsorpciju kalcija. Također butirat djeluje i kao snažan unutarstanični stimulator u stanicama kostiju, gdje povećava proizvodnju proteina ključnih za stvaranje i zdravlje kostiju (osteokalcina i osteopontina), te izravno potiče mineralizaciju kostiju. Istovremeno, butirat blokira aktivnost stanica (osteoklasta) koje razgrađuju kosti.

Kroz pojačanu apsorpciju kalcija i magnezija u crijevima, te izravno djelovanje SCFA na stanice kostiju, djelovanje inulina izravno utječe na mineralizaciju i očuvanje gustoće kostiju, te prevenciju osteopenije i osteoporoze.

8. Koja je uloga inulina u regulaciji tjelesne težine, kontroli apetita i skidanju kila?

Utjecaj inulina na smanjenje tjelesne težine i proces mršavljenja temelbi se na nekoliko usklađenih, prethodno spomenutih, načina djelovanja:

• Niska energetska vrijednost i zamjena sastojaka u namirnicama: inulin ima nisku kalorijsku vrijednost koja iznosi samo 1,5-2 kilokalorije po gramu. Zbog svojih izvrsnih tehnoloških svojstava da oponaša gustoću masti i blagu slatkoću šećera, koristi se u prehrambenim proizvodima kao funkcionalna zamjena za masti i šećere, što omogućuje značajno smanjenje ukupnog kalorijskog unosa bez gubitka okusa obroka.
• Hormonalna regulacija sitosti: fermentacija inulina od strane korisnih bakterija rezultira obilnom proizvodnjom kratkolančanih masnih kiselina (SCFA). SCFA djeluju kao signalne molekule koje, stimuliraju pojačano oslobađanje hormona sitosti – GLP-1 (glukagonu sličnog peptida-1) i PYY (peptida YY). Istodobno, SCFA smanjuju u želucu lučenje grelina, glavnog hormona koji inicira osjećaj gladi i želju za hranom. Redovita konzumacija inulina dokazano smanjuje želju za hranom, čime se direktno olakšava održavanje kalorijskog deficita u procesu mršavljenja.
• Poticanje topljenja masnih naslaga (termogeneza): snimanjem tijela magnetskom rezonancom je utvrđeno da su osebe koje su redovito koristile inulin izgubile više potkožnog i tzv. visceralnog (unutarnjeg) masnog tkiva u usporedbi s placebo skupinom, čak i uz sličan kalorijski unos. Ovaj se fenomen objašnjava činjenicom da fermentacija inulin u crijevima potiče proizvodnju jantarne kiseline (sukcinata) uz SCFA kiseline. Apsorbirani u krvotok, sukcinat i SCFA izravno aktiviraju procese termogeneze (sagorijevanja masnoća za proizvodnju topline) i potiču pretvaranje bijelih masnih stanica u aktivne smeđe masne stanice, što ubrzava cjelokupnu potrošnju energije organizma. Paralelno, kako je već rečeno, inulin dokazano smanjuje sintezu (lipogenezu) i nakupljanje masti u jetri pridonoseći prevenciji nealkoholne masne jetre.

8.1 Ima li smisla kombiniranje inulina s proteinima za mršavljenje?

Kada je cilj skidanje kilograma uz očuvanje čiste mišićne mase (u fazama sportske definicije ili redukcijskih dijeta), inulin ostvaruje sinergijski učinak ako se kombinira s kvalitetnim izvorima bjelančevina, poput proteina sirutke, proteina bjelanjka ili izolata proteina graška. Ovi visokokvalitetni proteini osiguravaju svih 9 esencijalnih aminokiselina (s naglaskom na leucin BCAA) neophodnih za aktivaciju unutarstaničnih putova rasta i očuvanja mišićnog tkiva. Inulin pritom obogaćuje obrok topivim vlaknima, usporava probavu, pruža dugotrajan osjećaj sitosti i izravno stimulira topljenje masti.

9. Koja je uloga inulina u sportu i sportskoj prehrani?

U suvremenoj funkcionalnoj sportskoj prehrani, inulin uz sve prethodno rečeno u kontekstu tjelesne kompozicije ima dodatni segment u kontekstu izravne potpore sportskim performansama i stimulaciji oporavka nakon napora.

9.1 Ima li inulin učinak na naporom inducirani gastrointestinalni sindrom?

Jedan od najvećih, a često zanemarenih problema s kojima se susreću sportaši izloženi dugotrajnim fizičkim aktivnostima (osobito u sportovima izdržljivosti poput maratona, triatlona ili biciklizma) je naporom inducirani gastrointestinalni sindrom (EIGS). Tijekom fizičkog napora, dolazi do masovne preraspodjele krvotoka – krv se usmjerava prema aktivnim mišićima i srcu, dok u probavnom traktu nastupa relativna ishemija (pad protoka krvi za čak 80%).

Ova ishemija crijeva, praćena pregrijavanjem organizma uzrokuje stanični stres u crijevnim stanicama, propadanje crijevnih resica i posljedično teško oštećenje bjelančevina čvrstih spojeva koje grade crijevnu barijeru. Rezultat je akutni nastanak “propusnih crijeva”, što omogućuje proboj proupalnih bakterijskih endotoksina (lipopolisaharida – LPS) izravno u sistemski krvotok tijekom utrke ili treninga. Proboj endotoksina u krvotok izaziva endotoksemiju, koja se manifestira kroz probavne smetnje, mučninu, povraćanje, grčeve i proljev, a sustavno pokreće imunološki odgovor koji između ostalog uzrokuje prijevremeni mišićni umor, pad performansi i produljuje vrijeme potrebno za oporavak.

U ovom kontekstu, redovita konzumacija inulina u profesionalnom sportu djeluje na slijedeće načine:

• Strukturno očuvanje crijevne barijere pod naporom: povećanjem koncentracije butirata i stabilnom stimulacijom ekspresije proteina čvrstih spojeva (ZO-1, okludina i klaudina), inulin povećava strukturalnu otpornost crijevnog epitela na ishemijski i termički stres. Crijevna stijenka ostaje kompaktna i zatvorena, uspješno blokirajući prodor endotoksina u krvotok, čime se smanjuju probavne smetnje i smanjuje sistemski upalni odgovor tijekom natjecanja.
• Stabilizacija energetske ravnoteže: nagli skokovi i posljedični oštri padovi razine šećera u krvi (reaktivna hipoglikemija) predstavljaju problem za stabilnu razinu glukoze u krvi tijekom sportske izvedbe, uzrokujući gubitak snage i pad koncentracije. Formiranjem viskoznog matriksa u probavnom sustavu, inulin omogućava potencijalno sporiju apsorpciju glukoze u krv. Time se mišićnim stanicama tijekom dugotrajnih napora potencijalno omogućava dugotrajniji i stabilniji dotok energije iz crijeva.
• Ubrzanje mišićne i sistemske regeneracije: smanjivanjem izlučivanja proupalnih agensa (TNF-alfa i IL-6), inulin smanjuje razinu sustavne upale niskog intenziteta koja se u profesionalnom sportu smatra posljedicom mikrotrauma mišićnog tkiva uzrokovanih dugotrajnim naporima. Manji upalni stres i brža eliminacija metaboličkog otpada iz crijeva stvaraju uvjete za bržu regeneraciju mišićnih vlakana, te potencijalno kraće vrijeme oporavka. Na ovaj način inulin utječe, a i potencijalno prevenira stanje pretreniranosti profesionalnih sportaša.

10. Kako se koristi inulin u prahu

U svakodnevnoj praksi, inulin se najčešće koristi u obliku praha koji posjeduje izvrsna hidrofilna (topljivost u vodi) svojstva i opću svestranost primjene. Zbog svoje neutralne arome, bez mirisa i s vrlo blagom, jedva primjetnom slatkoćom, inulin ne narušava izvorni okus ili miris jela i napitaka. Potpuno neprimjetno se homogenizira i otapa u toplim tekućinama, kao što su kava, čaj, toplo mlijeko ili različite juhe i variva, gdje se potpuno sjedinjuje bez stvaranja ikakvog taloga. Prilikom otapanja u hladnoj vodi, hladnim voćnim sokovima ili sportskim napitcima, zahtijeva nešto dulje i intenzivnije miješanje (ili snažno protresanje u shakeru) kako se na površini ne bi stvorile grudice.

10.1 Je li inulin termostabilan?

U okviru kulinarske pripreme sportskih obroka, inulin je iznimno termostabilan (dobro podnosi standardne temperature pečenja do 100 °C), pa se može bez problema dodavati u različite vrste smjesa u prehrani, proteinske palačinke, energetske pločice ili kolače.

Izvrsno se i jednostavno uklapa u mliječne proizvode, poput jogurta, kefira, posnog sira ili voćnih smoothieja. Posebno je preporučljiva i nutritivno najsvrsishodnija kombinacija inulina s fermentiranim mliječnim proizvodima (jogurt, kefir). Kombinacija živih korisnih bakterija (probiotika) i inulina kao prebiotika daje zaokruženi potpuni korisni efekt na probavni sustav.

Prilikom upotrebe inulina treba izbjegavanje dugotrajno izlaganje inulina kiselim tekućinama s niskim pH vrijednostima (pH vrijednost manja od 4), kao što su limunada, sok od naranče isl. U kiselim uvjetima dolazi do raspadanja dugih lanaca inulina na slobodne molekule fruktoze i glukoze. Ovime inulin nepovratno gubi svoja prebiotička svojstva i funkciju dijetalnog vlakna, a u gotovom se napitku povećava stvarni udio jednostavnih šećera.

10.2 Kada je najbolje uzimati inulin

Prema literaturi ne postoji doba dana kada je apsolutno najbolje uzimati inulin, pa je unos najbolje prilagoditi prehrambenim navikama.

• Uzimanje uz obrok (tijekom dana): preporučuje se kada je primarni cilj usporenje apsorpcije ugljikohidrata nakon jela, produljenje osjećaja sitosti, te kontrola tjelesne težine.
• Uzimanje u večernjim satima (prije spavanja): osigurava kontinuiran i polagan priljev prebiotika u crijeva tijekom noćnog mirovanja probavnog sustava, maksimizirajući sintezu SCFA i obnovu sluznice debelog crijeva.

10.3 Koliko uzeti inulina, kako se dozira inulin?

Prehrambene smjernice Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i američke FDA nalažu da bi zdrave odrasle osobe trebale dnevno unositi sveukupno cca 25 do 35 grama dijetalnih vlakana.

Prema studijama, doza inulina dovoljna za postizanje značajnog učinka na razmnožavanje korisnih bakterija se kreće već od 5 grama dnevno. Za održavanje normalne funkcije crijeva i povećanje učestalosti i volumena stolice, EFSA je službeno odobrila zdravstvenu tvrdnju za dnevni unos 12 grama inulina. Doze korištene u znanstvenim studijama citiranima na dnu ovog teksta najčešće se kreću u rasponu od 5 do 15 grama dnevno. Maksimalna podnošljiva granica, u smislu izbjegavanja neugodnih probavnih tegoba, za većinu zdravih odraslih osoba iznosi oko 20 do 25 grama inulina dnevno. Doziranje iznad te granice dovodi do zasićenja bakterijskog fermentacijskog kapaciteta debelog crijeva i povećava rizik od probavnih smetnji, poput nadutosti i proljeva.

Radi izbjegavanja nuspojava i optimalne prilagodbe mikrobioma, u većini literature i različitih protokola preporučuje se postupno uvođenje inulina u prehranu. Počinje se s 2 do 3 grama dnevno. Potom polako povećavanje doze svakih 3-5 dana po nekoliko grama sve do konačnih preporučljivih 10-15 grama dnevno. Eventualna maksimalna doza bi bila 20-25 grama dnevno (u slučaju konstitucijski velikih osoba, preko 180 cm visine i preko 100 kg težine). Nema radova koji bi sugerirali racionalnost doziranja iznad ove doze čak i u konstitucijski velikih osoba, jer se smatra da je na 20-25 grama inulina fermentacijski kapacitet bakterija u debelom crijevu u potpunosti zasićen.

10.4 Može li se inulin kombinirati s keto dijetom?

Inulin se dobro uklapa u ketogenu dijetu, te općenito u prehrambene režime s niskim udjelom ugljikohidrata. Inulin se ne apsorbira kao šećer u krv, glikemijski indeks mu je realno nula, te doprinosi smanjenju udjela neto ugljikohidrata u obrocima. U kontekstu strogog gladovanja, nužno je istaknuti da inulin ipak ima određenu kalorijsku vrijednost. Putem apsorpcije kratkolančanih masnih kiselina koje nastaju bakterijskom fermentacijom, kalorijska vrijednost inulina u konačnici iznosi cca 1,5-2 kcal/gram. Iako konzumacija inulina ne izaziva inzulinski odgovor niti prekida stanje ketoze, matematički gledano ona predstavlja kalorijski unos koji filozofski prekida strogi post.

10.5. S kojim probioticima je najbolje kombinirati inulin?

Kako bi se ostvario maksimalan zajednički učinak, inulin se najbolje kombinira s probiotičkim kulturama koje posjeduju enzime za njegovu izravnu razgradnju. Istraživanja pokazuju najbolju sinergiju s bakterijama iz rodova Bifidobacterium i Lactobacillus. Najučinkovitije dokazane kombinacije su sa specifičnim sojevima poput Lactobacillus casei, Lactobacillus rhamnosus, Bifidobacterium longum i Bifidobacterium animalis subsp. lactis.

11. Koje su nuspojave inulina: kako izbjeći nadutost?

Konzumacija inulina može biti popraćena određenim nuspojavama, kao posljedica metaboličkih procesa njegove fermentacije u debelom crijevu. Nusproizvod razgradnje inulina u crijevima su plinovi, poput vodika, ugljikovog dioksida i metana. Intenzivna mikrobiološka proizvodnja plinova je glavni uzrok probavnih smetnji povezanih s unosom inulina, koje obuhvaćaju nadutost, vjetrove, grčeve, kruljenje u crijevima, te opći osjećaj težine i nelagode u trbuhu. Ukoliko se na početku upotrebe inulina odjednom uzme velika doza (10 grama ili više), može doći i do tzv. osmotskog proljeva, jer inulin kao topivo vlakno povlači vodu u crijeva prije nego ga bakterije stignu razgraditi na kratkolančane masne kiseline.

Intenzitet nuspojava također ovisi i o kemijskoj strukturi, odnosno o duljini lanca inulina. Inulin kratkog lanca (FOS) bakterije fermentiraju već u početnom dijelu debelog crijeva i dolazi do naglog oslobađanja plinova, posljedično nadutosti, vjetrova i probavnih tegoba. Inulin dugog lanca (izvorni inulin iz cikorije) bakterije fermentiraju znatno sporije, sve do krajnjih dijelova debelog crijeva, zbog čega se dugolančani inulin općenito znatno bolje podnosi.

Konzumaciju inulina je najbolje započeti s malim dozama, unutar 5 grama, pa polako podizati doziranje na tjednoj razini. Polagani pristup daje crijevnom mikrobiomu dovoljno vremena da se prilagodi povećanom unosu vlakana. Redovita tjelesna aktivnost može dodatno ublažiti simptome nadutosti i kruljenja u crijevima prilikom uzimanja inulina. Važno je napomenuti da inulin veže vodu, stoga je optimalni dnevni unos vode izrazito bitan kod unosa inulina da bi se glatko kretao kroz probavni sustav i da bi se spriječilo izazivanje zatvora uslijed suhoće stolice.

11.1 Postoji li alregija na inulin?

Iako je inulin potpuno prirodan biljni sastojak, važno je istaknuti da kod vrlo malog broja ljudi on može izazvati alergijske reakcije. U literaturi postoje evidentirani rijetki slučajevi preosjetljivosti i alergije na inulin, manifestacije simptoma svrbeža, osipa i oticanja, te respiratornih smetnji u smislu otežanog disanja.

11.2 Primjena inulina kod IBS-a i IBD-a

Kako je već prethodno navedeno, osobama s IBS-om i IBD-om savjetuje se izbjegavanje inulina u fazama aktivnih simptoma. Ugradnja inulina u prehranu se provodi isključivo u fazama potpune remisije (mirovanja bolesti), i to pod nadzorom nutricionista ili liječnika.

12. Zaključak

Inulin sveukupno predstavlja iznimno vrijednu namirnicu, izvorno podrijetlom iz prirode, a lako dostupnu u konkretno djelotvornim koncentriranim količinama kroz metode industrijske proizvodnje. Radi se potpuno prirodnom, neprobavljivom prebiotičkom vlaknu iz skupine fruktana, kojeg se industrijski najčešće ekstrahira iz korijena cikorije.

Njegova temeljna biološka vrijednost se nalazi u sposobnosti da netaknut zaobiđe gornji dio probavnog trakta i stigne do debelog crijeva. Cijelom dužinom debelog crijeva se njime selektivno hrane korisne bakterije, prvenstveno bifidobakterije, koje ga fermentiraju do kratkolančanih masnih kiselina (SCFA). Kratkolančane masne kiseline se apsorbiraju u organizam i imaju cijeli niz znanstveno dokazanih pozitivnih djelovanja na metabolizam i zdravlje sveukupno.

Inulin ima ulogu u obnovi funkcije i integriteta crijevne membrane, optimizaciji apsorpcije minerala poput kalcija i magnezija, te putem SCFA modulira lokalni i sistemski imunološki sustav.

U sportskom kontekstu, ovo znači potencijalno brži oporavak, manje kroničnih upala i infekcija, manje pada imuniteta nakon intenzivnih tjelesnih napora i bolja regulacija glukoze u krvi. Zahvaljujući glikemijskom indeksu nula i stimulaciji crijevnih hormona sitosti (poput GLP-1), inulin utječe na metabolizam glukoze, regulaciju apetita i tjelesne težine.

Uz potencijalne zdravstvene prednosti, inulin se u industriji hrane koristi kao zamjena za masti i šećer i ima svojstvo djelovanja na teksturu gotovih proizvoda.

Doziranje inulina je jednostavno, lako probavljivo i za zdrave ljude objektivno gledano bezopasno. Ako izuzmemo rijetku populaciju pojedinaca koji su eventualno pokazali alergiju na inulin, jedina populacija ljudi koji trebaju pripaziti kako i kada doziraju inulin su osobe sa kronično iritabilnim probavnim sustavom (IBS) ili kroničnim upalnim bolestima probavnog sustava (IBD).

Autor: Ivo Dokoza, dr. med., specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine.

Reference

1. Roberfroid, M., Gibson, G. R., Hoyles, L. i sur. (2010). Prebiotic effects: metabolic and health benefits. British Journal of Nutrition, 104, S1–S63.
2. Sonnenburg, E. D., Zheng, H., Joglekar, P. i sur. (2010). Specificity of polysaccharide use in intestinal bacteroides species determines diet-induced microbiota alterations. Cell, 141, 1241–1252.
3. Kolida, S., Meyer, D., Gibson, G. R. (2007). A double-blind placebo-controlled study to establish the bifidogenic dose of inulin in healthy humans. European Journal of Clinical Nutrition, 61, 1189–1195.
4. Silk, D. B. A., Davis, A., Vulevic, J., Tzortzis, G., Gibson, G. R. (2009). Clinical trial: The effects of a trans-galactooligosaccharide prebiotic on faecal microbiota and symptoms in irritable bowel syndrome. Alimentary Pharmacology & Therapeutics, 29, 508–518.
5. Joossens, M., De Preter, V., Ballet, V. i sur. (2012). Effect of oligofructose-enriched inulin (OF-IN) on bacterial composition and disease activity of patients with Crohn’s disease: results from a double-blinded randomised controlled trial. Gut, 61, 958.
6. Harakeh, S. M., Khan, I., Kumosani, T. i sur. (2016). Gut microbiota: A contributing factor to obesity. Frontiers in Cellular and Infection Microbiology, 6, 95.
7. Delzenne, N. M., Cani, P. D., Everard, A., Neyrinck, A. M., Bindels, L. B. (2015). Gut microorganisms as promising targets for the management of type 2 diabetes. Diabetologia, 58, 2206–2217.
8. Gibson, G. R., Hutkins, R., Sanders, M. E. i sur. (2017). The International Scientific Association for Probiotics and Prebiotics (ISAPP) consensus statement on the definition and scope of prebiotics. Nature Reviews Gastroenterology & Hepatology, 14, 491–502.
9. Cani, P. D., Lecourt, E., Dewulf, E. M. i sur. (2009). Gut microbiota fermentation of prebiotics increases satietogenic and incretin gut peptide production with consequences for appetite sensation and glucose response after a meal. American Journal of Clinical Nutrition, 90, 1236–1243.
10. Reimer, R. A., Willis, H. J., Tunnicliffe, J. M. i sur. (2017). Inulin-type fructans and whey protein both modulate appetite but only fructans alter gut microbiota in adults with overweight/obesity: A randomized controlled trial. Molecular Nutrition & Food Research, 61, 1–12.
11. Biesiekierski, J. R., Rosella, O., Rose, R. i sur. (2011). Quantification of Fructans, Galacto-Oligosacharides and Other Short-Chain Carbohydrates in Processed Grains and Cereals. Journal of Human Nutrition and Dietetics, 24, 154–176.
12. Dunn, S., Datta, A., Kallis, S. i sur. (2011). Validation of a Food Frequency Questionnaire to Measure Intakes of Inulin and Oligofructose. European Journal of Clinical Nutrition, 65, 402–408.
13. Van Loo, J., Coussement, P., De Leenheer, L. i sur. (1995). On the Presence of Inulin and Oligofructose as Natural Ingredients in the Western Diet. Critical Reviews in Food Science and Nutrition, 35, 525–552.
14. Trompette, A., Gollwitzer, E. S., Pattaroni, C. i sur. (2018). Dietary fiber confers protection against flu by shaping ly6c(-) patrolling monocyte hematopoiesis and cd8(+) T cell metabolism. Immunity, 48(5), 992–1005.
15. Koh, A., De Vadder, F., Kovatcheva-Datchary, P., Backhed, F. (2016). From dietary fiber to host physiology: short-chain fatty acids as key bacterial metabolites. Cell, 165(6), 1332–1345.
16. Smith, P. M., Howitt, M. R., Panikov, N i sur. (2013). The microbial metabolites, short-chain fatty acids, regulate colonic treg cell homeostasis. Science, 341(6145), 569–573.
17. Shoaib, M., Shehzad, A., Omar, M. i sur. (2016). Inulin: Properties, health benefits and food applications. Carbohydrate Polymers, 147, 444–454.
18. Nicolucci, A. C., Hume, M. P., Martínez, I. i sur. (2017). Prebiotics Reduce Body Fat and Alter Intestinal Microbiota in Children Who Are Overweight or with Obesity. Gastroenterology, 153, 711–722.
19. Chambers, E. S., Viardot, A., Psichas, A. i sur. (2015). Effects of targeted delivery of propionate to the human colon on appetite regulation, body weight maintenance and adiposity in overweight adults. Gut, 64, 1744–1754.
20. Vandeputte, D., Falony, G., Vieira-Silva, S. i sur. (2017). Prebiotic inulin-type fructans induce specific changes in the human gut microbiota. Gut, 66, 1968–1974.

DODAJ U PLANIRANO

Quick View

Život i zdravlje

Inulin (prebiotik vlakno)

13,99 €

Odaberi opcije

Ovaj proizvod ima više varijanti. Opcije se mogu odabrati na stranici proizvoda